Saltarello

Saltarello. Ilustracija Bartolomea Pinellija.

Saltarello je folklorni ples[1] koji je izvorno nastao na području Italije. Prvi se put spominje u Londonskom rukopisu, dokumentu napisanom krajem 14. ili početkom 15. stoljeća u Toskani, a danas je u vlasništvu Britanske knjižnice.[2] Uglavnom se izvodio u brzoj tročetvrtinskoj ili troosminskoj mjeri i nazvan je prema svojstvenim skokovima (u talijanskom jeziku glagol saltare znači "skočiti"). Zbog te je osobitosti u njemačkom dobio ime Hoppertanz odnosno Hupfertanz ("poskočica"); među ostalim imenima navode se francusko pas de Brabant i španjalsko alta ili alta danza.[2]

Povijest

Ritam saltarella.[3]

Tijekom 15. stoljeća riječju "saltarello" imenovan je poseban plesni korak (ples u dva koraka s poskokom na prvi ili posljednji nenaglašeni takt), ali i naziv brze trotaktne glazbene mjere; oboje se pojavljuje u mnogim koreografskim plesovima. Plesovi koji se samo sastoje od skokova i mjere saltarella opisani su kao improvizirani u talijanskim plesnim priručnicima iz 15. stoljeća. (Prvi traktat o plesu u kojem se govorilo o saltarellu napisao je Antonio Cornazzano 1465.) Jasniji i detaljniji opis takvog skoka i mjere nalaze se u rukopisu iz 16. stoljeća koji se danas čuva u madridskoj instituciji Academia de la Historia.[4] U to su vrijeme saltarello plesale grupe kurtizana odjevene poput muškaraca na plesovima pod maskama. Saltarello je nadahnuo ples quadernaria u Njemačkoj, koji je naknadno u Italiji postao saltarello tedesco (njemački saltarello). Taj je "njemački saltarello", za razliku od talijanske inačice, bio u dvostrukoj glazbenoj mjeri i počinjao je na naglašenom taktu.[5]

Godine 1540. Hans Newsidler objavio je talijanski ples pod imenom Hupff auff (uvodni preskok) i identificirao ga podnaslovom u navodnicima: "saltarella".[6]

Kao narodni ples

Iako je podrijetlom toskanski dvorski ples, saltarello je postao tipičan talijanski narodni ples u Ciociariji, a i često se izvodio u Rimu tijekom karnevala i svečanosti u blizini Monte Testaccia. Nakon što je 1831. prisustvovao rimskom karnivalu, njemački je skladatelj Felix Mendelssohn uvrstio taj ples u završnicu svoje Talijanske simfonije. Jedini primjer saltarella u sjevernoj Italiji jest saltarello romagnolo u Romagni.

I dalje je popularan narodni ples koji se izvodi u područjima u južnoj i središnjoj Italiji, među kojima su Abruzzo i Molise (premda mu je ime u tim dvama regijama ženskog roda: Saltarella), ali i Lacij i Marke. Glazba za ples uglavnom se izvodi na gajdama zampogna ili na organettu, vrsti harmonike, a glavno glazbalo prati tamburin.

Vrste saltarella u srednjem vijeku

Glavni izvor za srednjovjekovni talijanski saltarello jest toskanski rukopis Londonski rukopis, koji je nastao krajem 14. ili početkom 15. stoljeća i danas se nalazi u vlasništvu Britanske knjižnice. Glazbeni oblik četiriju ranih saltarella ista je kao za ples estampie.[7] Međutim, nalaze se u različitim glazbenim mjerama: dva su plesa transkribirana u šestosminskoj mjeri, jedan u tročetvrtinskoj mjeri, a jedan u četveročetvrtinskoj mjeri. Budući da ne postoje izvori o koreografijama prije 1430-ih, upitno je jesu li ta četiri plesa na određeni način povezana s kasnijim saltarellima.[2]

U klasičnoj glazbi

  • Tielman Susato uvrstio je saltarello u djelo Het derde musikboexken: Danserye (iz 1551.).
  • Autorstvo skladbe za gitaru pod imenom "Saltarello" pripisuje se Vincenzu Galileiju, a nastala je u 16. stoljeću.
  • Odoardo Barri: Six morceaux de salon, za alt-violu i klavir (br. 6 je saltarello)
  • Felix Mendelssohn uvrstio je saltarello u četvrtom stavku svoje Talijanske simfonije.
  • Fanny Mendelssohn Hensel: Il saltarello romano za klavir, op. 6, br. 4
  • Charles-Valentin Alkan skladao je "Saltarelle" op. 23, a uvrstio ga je i u posljednji stavak svojeg djela Sonate de Concert op. 47 za klavir i violončelo "Finale alla Saltarella".
  • Hector Berlioz iskoristio je saltarello u karnivalskoj sceni djela Benvenuto Cellini which was reprised in the Roman Carnival Overture.
  • Joachim Raff: Saltarello, za klavir, op. 108
  • Charles Gounod: Saltarello za orkestar
  • Camille Saint-Saëns: Saltarelle, za muški zbor, op. 74
  • Camille Saint-Saëns: posljednji stavak Piano Concerta br. 2, op. 22 jest Saltarelle
  • Eugène Ketterer: Saltarelle, za klavir, op. 266
  • Daniel van Goens: Saltarello za violončelo i klavir, op. 35
  • Ernst Haberbier: Saltarello za klavir, pp. 54
  • Max Mayer: Fünf Klavierstücke, op. 6 (br. 3 je "Alla saltarello")
  • F. Laurent-Rollandez: Saltarello za klavir, op. 18
  • Franz Ries: Nocturne et Saltarello, za violinu i klavir
  • S. B. Mills: Saltarello, za klavir, op. 26
  • Bernhard Molique: Saltarella, za violinu i klavir, op. 55
  • H. T. Manicus: Saltarello, za klavir
  • George Grothe: Saltarello Galop, za klavir
  • Emil Kronke: Saltarello, za klavir, op. 32
  • George Frederick Bristow: Saltarello, za klavir
  • August Marten: 4 Charakterstücke za violinu i klavir, op. 8 (br. 2 je saltarello)
  • Georg Goltermann: Saltarello za violončelo i klavir, op. 59, br. 2
  • Gustav Satter: Saltarello, za klavir, op. 147
  • Gabriel Verdalle: Salatarello za solističku harfu, op. 23
  • Jedan dio djela Miniatures for Piano Trio Franka Bridgea je saltarello (br. 5)
  • Jean Antiga: Saltarello: danse italienne, za klavir
  • George Enescu: Nocturne et Saltarello, za violončelo i klavir
  • Theodor Kullak: Saltarello di Roma, za klavir, op. 49
  • Carl Gottschalksen: Saltarello: Sorento ved Napoli: Italiensk Suite 3, za klavir
  • Edward German: Saltarello, za flautu ili pikolo i klavir
  • Anton Strelezki: Saltarello, danza napolitana, za klavir, op. 18
  • Henri Piccolini: Saltarello one-step, za orkestar
  • Sydney Smith: Saltarello, za klavir sviran četirima rukama
  • Jules Demersseman: Solo de Concert, op. 82 br. 6 za flautu i klavir. Posljednji stavak zove se "Saltarello"
  • Leonardo De Lorenzo: Saltarello, za flautu, op. 27
  • Paul Mason: Saltarello, za klavir
  • Émile-Robert Blanchet: Saltarello, za klavir
  • Anton Schmoll: Saltarello, za klavir, op. 50, br. 19
  • Jeraldine Saunders Herbison: Saltarello, za violončelo i klavir, op. 30, br. 2
  • Maurice Jean Baptiste Ghislain Guillaume: Capriccietto, Canzona, and Saltarello, za klarinet i klavir, op. 23
  • Guido Papini: Saltarello (Souvenir de Sorrento), za violinu i klavir, op. 55, br. 2
  • Charles Robert Yuille-Smith: Saltarello, za violončelo i klavir
  • Adolf Terschak: Saltarella, za flautu, violončelo i klavir, op. 20
  • Charles Spinks: Dance Suite, za klavir, op. 12 (drugi stavak je saltarello)
  • Bernard Wagenaar: Saltarello za klavir
  • Germain Digmeloff: Pour un anniversaire: Saltarello
  • Kris Dorsey: Shanty Saltarello (What Can You Do with a Drunken Sailor?), za kvintet limenih puhačkih glazbala
  • Malcolm Forsyth: Saltarello, za kvintet limenih puhačkih glazbala
  • Robert Planel: Prélude et saltarelle, za alt-saksofon i klavir
  • Lauren Bernofsky: Saltarello za trubu in C (ili in Es) i klavir
  • Jean-François Michel: Intrada, canzonetta e saltarello, za malu trubu in Hes ili trubu i klavir
  • Antonius Streichardt: Saltarello, za mandolinski orkestar
  • Germaine Tailleferre: Gudački kvartet (treći stavak)

Izvori

  1. ↑ Saltarello na stranicama Proleksis enciklopedije Pristupljeno 17. studenog 2020.
  2. ↑ a b c Meredith Ellis Little ([n.d.]). "Saltarello", u: Deane Root (ed.), Grove Music Online. Oxford Music Online. Oxford; New York: Oxford University Press. Pristupljeno u prosincu 2017.
  3. ↑ Alfred Blatter (2007.). Revisiting Music Theory: A Guide to the Practice. Abingdon; New York: Routledge. Str. 28. ISBN 9780415974394
  4. ↑ Curt Sachs (1937.). World History of the Dance, prevela Bessie Schönberg. New York: W. W. Norton & Company Inc. str. 323.
  5. ↑ Curt Sachs (1937.). World History of the Dance, translated by Bessie Schönberg. New York: W. W. Norton & Company Inc. str. 294.
  6. ↑ Curt Sachs (1937). World History of the Dance, translated by Bessie Schönberg. New York: W. W. Norton & Company Inc. str. 324.
  7. ↑ Lawrence H. Moe (2003.), "Saltarello", The Harvard Dictionary of Music, četvrto izdanje, urednik Don Michael Randel (Cambridge: Belknap Press for the Harvard University Press) ISBN 978-0-674-01163-2