Volcano

Volcano
Satyricon (studijski album)
Žanr	black metal
Objavljen	2. rujna 2002. (Skandinavija) 21. listopada 2002. (Europa) 6. travnja 2004. (Sjeverna Amerika)
Snimanje	kolovoz – studeni 2001.
Studio	Puk Recording Studios (Kærby, Danska) i Barracuda Studios (Norveška)
Trajanje	54:30
Izdavač	Moonfog, Capitol, EatUrMusic
Producent(i)	Satyr
Kronologija albuma – Satyricon
Rebel Extravaganza (1999.) Volcano (2002.) Now, Diabolical (2006.)

Volcano je peti studijski album norveškog black metal-sastava Satyricon. Diskografske kuće Moonfog Productions i Capitol Records objavile su ga 2. rujna 2002. u skandinavskim državama i 21. listopada 2002. u ostatku Europe, a EatUrMusic objavio ga je 6. travnja 2004. u Sjevernoj Americi.^[1][2][3]

Jedan je od najuspješnijih glazbenih izdanja sastava; osvojio je nekoliko nagrada, među kojima su norveški Grammy za najbolji metal-album, nagrade Alarm za metal-album godine i pjesmu godine (za pjesmu „Fuel for Hatred”) i nagrada Oslo za najbolji cjelokupni album.

Prvotni je naslov albuma bio Vulcano.^[4] Pjevač Satyr izjavio je da naslov „sažima sadržaj cijelog [albuma]” i da se na omotu albuma nalazi piton jer „odlično simbolizira tamu”.^[5]

Početak prve skladbe na albumu čini dio dijaloga Russella Crowea iz filma Gladijator.

Za pjesmu „Fuel for Hatred” snimljen je i glazbeni spot, koji je režirao Jonas Åkerlund.^[6]

Tekstovi i glazba: Sigurd „Satyr” Wongraven. 

Odaziv kritičara

Recenzije
Izvor	Ocjena
AllMusic	[7]
Chronicles of Chaos	8,5/10[8]
Sputnikmusic	3/5[9]

Dobio je uglavnom pozitivne kritike. U recenziji za Chronicles of Chaos Quentin Kalis dao mu je osam i pol bodova od njih deset izjavivši da je „zvukom sličan prethodnom [albumu Rebel Extravaganza]”, ali da je „svakako manje složen” te je dodao da je pjevač Satyr „i dalje bijesan, zajedljiv i agresivan”. Posebno je pohvalio pjesmu „Fuel for Hatred”, ali je kritizirao pjesmu „Black Lava” izjavivši da je „preduga”.^[8] Laura Taylor u svojem je osvrtu za Exclaim! napisala da je na albumu često riječ o „usporenu spoju pogrebne koračnice i naricaljke” i također je istaknula da je posljednja skladba „neizdrživo preduga”, ali je naposljetku zaključila da bi „susreti s Volcanom trebali dobro proći”.^[10]

U recenziji za AllMusic John Serba dao mu je tri zvjezdice od njih pet napisavši da se „usprkos povremenoj monotoniji dobro uklapa u Satyriconov glazbeni kanon” i da je riječ o „logičnu koraku unaprijed u usporedbi s Rebel Extravaganzom, kojoj je pomalo nedostajalo koncentracije”.^[7] Sputnikmusicov recenzent dao mu je jednaku ocjenu i zaključio da je „dosljedniji” od prijašnjeg uratka jer je „Satyriconu sad jasno koji put treba slijediti [...] premda još nije stigao kamo namjerava stići”. Također je izjavio da su posljednje dvije skladbe „najbolje pjesme na albumu” i dodao da se „Black Lava” „na kraju pomalo vuče, ali je ipak odlična pjesma puna rifova i promjena u taktu”.^[9]