Narandžastožuta S
| Narandžasto žuta S | |
|---|---|
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Narandžasto žuta S |
| Druga imena | E110, FD&C žuta 6, C.I. 15985, dinatrij 6-hidroksi-5-[(4-sulfofenil)azo]-2-naftalensulfonat |
| Molekularna formula | C16H10Na2N2O7S2 |
| CAS registarski broj | 2783-94-0 |
| Osobine1 | |
| Molarna masa | 452,37 g/mol |
| Agregatno stanje | čvrsto |
| Tačka topljenja | >300 °C[1] |
| Rastvorljivost | dobro rastvorljiv u vodi |
| 1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. | |
Narandžasto žuta S (također poznata i kao Sunset žuta FCF, FD&C žuta 6 i C.I. 15985) je sintetička žuta azo boja sa najvišom apsorpcijom u zavisnosti od pH vrijednosti između 480 i 500 nm. Proizvodi se od aromatskih ugljikovodonika dobijenih iz nafte. Kada se koristi kao dodatak prehrambenim namirnicama u Evropi, označava se E-brojem E110. Iako postoje indicije da korištenje ove boje može izazvati alergijske reakcije, takve pretpostavke nisu dokazane naučnim istraživanjima.
Osobine
Nezapaljivi naranđasto-crveni kristali ili prah bez mirisa, monazo boja topljiva u vodi (19g u 100ml H2O na 25oC), etanolu (na 60 oC otopi se 4g u 100ml 50 % C2H5OH), glicerinu (na 25 oC otopi se 20g u 100ml 50 % CH2OHCHOHCH2OH), glikolu [na 25 oC otopi se 7g u 100ml 50 % C2H4(OH)2]; otpoina u konc. H2SO4 je oranž boje, koja s dodatkom H2O postaje žuta; žuto-naranđasta je u vodenim, neutralnim i kiselim otopinama ; postojana je u 10 % otopinama citratne (limunske), malatne (jabučne) i tartaratne (vinske) kiseline, kao i u 10 % otopinama NaHCO3 i NH4OH; nakon 7 dana malko izblijedi u 10 % otopini NaOH.[2]
Dobivanje
Reakcijom kuplovanja diazotirane sulfanilinske kiselina i 2-naftol-6-sulfonatne kiseline;
Upotreba: kao boja za prehrambene proizvode, za dobivanje Al-lejka (pigmenta napravljenog taloženjem ove boje na Al podlozi), pH indikator, itd.
Reference
- ^ Sigma-Aldrich
- ^ Daniel M. Marmion: Handbook of US Colorants: foods, drugs, cosmetics and medical devices by, 3rd ed., 1991, str 71-74, str 98-99